Što je subliminalna percepcija?
Subliminalna percepcija jest zamisao da je moguće uticati na ljudske misli, osjećaje i ponašanja putem raznih podražaja bez svjesnog znanja osobe na koju se utiče. Podražaje koje naš mozak svjesno prima nazivamo supraliminalnim podražajima. Subliminalna percepcija ne uspijeva doprijeti do svijesti i ne može ju se verbalizovati. Ovo se pogotovo odnosi na djecu i mlade, jer što je osoba mlađa, veća je mogućnost uticaja na njeno ponašanje. Čak ni odrasli ljudi u svakodnevnom životu ne mogu prepoznati sve verbalne i neverbalne simbole.
Medijska pedagogija mora omogućiti otkrivanje subliminalnih podražaja da bi mladi mogli razlikovati između stvarnosti i fikcije. Za primjer možemo uzeti film, jer svako dijete doživljava film na poseban način jer nosi iskustva, znanja, interese i stajališta koji pripadaju samo njemu. Skriveni sadržaji prikazani u filmu ne moraju odmah doprijeti do svijesti, a(li) subliminalna percepcija upravo i funkcionira na način da ostaje neprimjetna. Na primjer, kada se gledocima predoči neka vizualna scena, oni svjesno vide sve detalje. Ukoliko se promijeni malen detalj u toj sceni, gledoci tu promjenu »obrade«, ali to ne znači da su je svi doživjeli na svjesnoj razini. Je li promjena obrađena na svjesnoj ili podsvjesnoj razni ovisi o tome gdje je fokusirana pažnja gledaoca.
Zbog navedenog potrebno je analizirati razne aspekte (kulturne, obrazovne, vaspitne) animiranih i drugih vrsta filmova, te ostalih medijskih sadržaja.
Subliminalne tehnike
Ljudska svijest može primiti samo malen postotak od svih informacija koje (dnevno) primimo. Ukoliko prihvatimo zamisao da podsvjesni perceptivni procesi imaju velik uticaj na ljudsko funkcioniranje, onda moramo prihvatiti i ideju da subliminalna percepcija može imati dalekosežnije posljedice. Ovo je posebno važno u vaspitanju mladih, jer današnja djeca su »djeca savremenih medija«.
Postoji pet temeljnih audiovizualnih tehnika pomoću kojih se subliminalne ili podsvjesne informacije mogu prenijeti, a koje se vaoma često koriste u masovnim medijima:
1. Odvajanje figure od pozadine,
2. Umetanje,
3. Tahistoskopski prikaz,
4. Osvjetljenje i ozvučenje niskog intenziteta te
5. Osvjetljenje i pozadinski zvukovi.
Kako se medijska pedagogija bavi (i) razotkrivanjem skrivenih simbola, upoznavanje ovih pet tehnika subliminalne manipulacije ključno je za razumijevanje medija i načina njihova funkcioniranja.
Odvajanje figure od pozadine: Vizualna i auditivna percepcija se može podijeliti na figuru – sadržaj, prednji dio, subjekt – i pozadinu figure, to jest okruženje u kojem se figura pojavljuje. Periferni dijelovi se obično ne primjećuju i smatraju se nevažnima. Ljudi nesvjesno razlikuju između figure i pozadine, odvajajući jedno od drugoga. Pažnja se svjesno usmjerava na figuru, dok pozadina (prvobitno) ostaje neprimijećena. Kada se prijeteća ili opasna poruka nađe u pozadini, pozadina postaje figura.
Sliku je izradio advokat iz San Francisca August Bullock. Biljka na lijevoj strani svoju lozu nježno obavija oko biljke na desnoj strani. Biljke s lijeve strane izgledaju kao da imaju muški i ženski pol čime dobijaju važna simbolička značenja, kao i biološke oznake (entitete). U usporedbi s ovim biljkama, treća biljka je – sama i odvojena i pokušava se povezati s biljkom na desnoj strani, koja je izgubila svoj cvijet. S druge strane, tlo uključuje pozadinu koja je bijela. Ako posmatramo bijela područja i analiziramo tlo između svakog cvijeta moguće je primijetiti da se iznad trave na lijevoj strani bijela pozadina savija oblikujući slovo S. Kada se slovo S svjesno opazi obično se i opaze još dva preostala slova. Slovo E je oblikovano pomoću pozadine između druge i treće biljke. Slovo X se pojavljuje između treće i četvrte biljke. Mozak riječ sex opaža na nesvjesnoj razini. Percepcija se odvija unutar mikrosekunde. Djelići percepcije koji se pojavljuju na svjesnoj razini, obrađuju se puno sporije. Nesvjesna percepcija tu riječ opaža kao snažan nagon. Ovakvo korištenje subliminalnih podražaja može imati dalekosežne posljedice u razvoju dječjeg ponašanja.
Subliminalno umetanje može svaku poznatu osobu, model, automobil, prehrambeni proizvod ili bilo koju drugu robu učiniti atraktivnijom, uzbudljivijom, poželjnijom, ukusnijom i privlačnijom. Stvarnost se često percipira kao dosadna i kao nešto što bi trebalo što više izbjegavati. Jednostavno rečeno, ono što osoba, grupa ili čak nacija svjesno percipira često nema nikakve veze s fizičkom, biološkom i socijalnom stvarnošću koja zapravo čini percepciju.
Usađivanje ili umetanje poruka na prvi pogled ostavlja utisak kao da je neki umjetnik prikrio provokativne slike. Kod vizualne se percepcije samo 1⁄1000 totalne percepcije registrirane u mozgu odražava na svjesnoj razini. U umetnutim slikama zapravo nije ništa skriveno nego posmatrač potiskuje te informacije koje onda ostaju u pamćenju dugo, ponekad i čitav život. Potiskivanje postaje kompulzivno, te se vjerojatno razvilo radi zaštite od uznemirujućih informacija, koje mogu prouzrokovati psihički nemir ili određenu nelagodnost.
Keith Booker se u svome djelu iz 2010. godine bavi skrivenim porukama u crtanim filmovima Disneya i Pixara, od samih početaka tih dviju velikih tvrtki. Booker analizira likove i njihove skrivene seksualne porive. To je očigledno i u isječku iz crtanog filma Kralj lavova.
Kao što se može primijetiti na slici zvijezde na nebu ispisuju riječ sex. Umeci poput riječi sex, na prvi se pogled mogu činiti kao gruba šala, ali oni imaju duboke implikacije. Sve se to dugo ignorisalo. Tahistoskopski projektor se koristi s kino ekranom, pri čemu bljeska riječi i slike pri velikim brzinama. Istraživanja su pokazala da su bljeskovi pri brzinama od 1/3000 sekundi kod publike najdjelotvornija. Iako samo malen postotak ljudi svjesno opaža tahistoskopske bljeskove pri navedenim brzinama, većina ljudi ih vidi na subliminalnoj razini. Vizualno prepoznavanje varira, zavisno o različitim brzinama u odnosu na sadržaj. Svjesno prepoznavanje je sporije kod nekih sadržaja, za razliku od drugih. Riječi koje sadržavaju emocionalne poruke su otpornije na svjesno prepoznavanje. Jedna od najdramatičnijih vizualnih tehnika subliminalne stimulacije u filmu Egzorcist koristi tahistoskopske prikaze preko cijelog ekrana. Vrlo se često tokom filma pojavljivao iznenadni bljesak svijetla na licu određenog glumca, koji je bio u obliku smrtne maske – krvavih usta i lica okruženog bijelom kapuljačom. Muriel Schwartz, vlasnica Capitol Theatrea u Doveru, Delaware, odbila je javno istraživati film, ali je iz vlastite znatiželje sama provela istraživanje. Zamolila je filmskog operatera da razmota filmski kolut i pronađe sekvencu u kojoj se nalazi spomenuti glumac, te tako otkrila subliminalni umetak. »Lice mu je bilo bijelo kao u duha«, objasnila je, »s crvenim obrisima oko očiju i usta«. Rekla je da se subliminalni umetak sastojao od dva dijela koja su bila spojena u filmu. Filmska kompanija Warner Brothers koja je producirala film priznala je njihovo postojanje, tvrdeći: »Mislili smo da to svi već znaju.«
Djelotvornije od samog tahistoskopskog prikaza jest osvjetljenje i ozvučenja niskog intenziteta. Primjena ove metode uključuje korištenje osvjetljenja na razinama ispod svjesne percepcije. Vrlo se malo fotografija u medijima objavljuje bez retuširanja. S malo vježbe mogu se uočiti ubačene poruke (npr. riječ sex). To su umeci niskog intenziteta, a jednake se tehnike koriste na filmu ili video traci.
Uznemirujući primjer ove subliminalne tehnike se može primijetiti na naslovnoj stranici časopisa Time, objavljenog 21. aprila 1986. (Meta Gaddafi). Na Gadafijevu se licu pojavljuju riječi kill (ubij) i sex – velikim otisnutim slovima. Subliminalno izaziva suptilne i snažne učinke. Britanski psiholog Norman Dixon smatra da je za svakog čovjeka gotovo nemoguće pružiti otpor kod ove ilustracije. Cilj naslovne stranice je bilo povećanje emocionalne podrške vojnoj intervenciji, od strane čitalaca časopisa Time za napad na Libiju.
Dva temeljna elementa koja se koriste pri produkciji filmova i video snimaka, a koje publika ne primjećuje svjesno, jesu osvjetljenje i pozadinski zvukovi. Subliminalne poruke mogu biti skrivene i u relativno jednostavnim verbalnim ili zvučnim iluzijama. Subliminalna tehnologija prodaje na desetine miliona albuma godišnje. Pozadinski su zvukovi obično sastavljeni od više slojeva. Za te slojeve zvuka uobičajeno je da se odvojeno snimaju i miksaju. Široka lepeza različitih dimenzija zvuka – intenzitet, brzina, međuzavisni odnosi i kvaliteta tona – mogu se posebno izraditi kako bi odgovarali određenoj sceni. Kada je kreiran dramatičan efekt ili emocionalno pripremanje publike za razvoj događaja. Tišine su takođe važne dimenzije zvuka. Postoji na desetinu različitih elektronskih tišina, od kojih svaka proizvodi primjetnu reakciju kod publike. Ništa od navedenog, ukoliko je dobro konstruisano, publika ne može svjesno primijetiti. Osvjetljenje u filmu ili bilo kakvom video snimku je jedno od snažnih subliminalnih uticaja.
Kao što je slučaj sa zvukom, publika je nesvjesna načina na koji je konstruisano osvjetljenje u određenim scenama. Krajnji cilj korištenja različitih tehnika osvjetljenja je nametanje uvjerljivih iluzija publici. Subliminalni umetak iz filma Egzorcist prolazi kroz projektor brzinom od 1/48 sekunde, to jest brzinom vidljivom na svjesnoj razini. Međutim, nivo napetosti ili nelagodnosti publike bila je pojačana upravo prije korištenja tih umetaka. Kao što je već spomenuto, ono što je podsvjesno percipirano čini se puno značajnijim za emocionalne sklonosti i ponašanje nego ono što je svjesno opaženo. Egzorcist je impresivan primjer upravo zato što su i auditivni i vizualni dijelovi međusobno povezani. Muzika koja se koristi u filmu (za koju je film nagrađen Oskarom) sjajan je primjer kreativnog korištenja subliminata. U desetak intervjua vođenih sa zaposlenicima kina – prodavačima napitaka, karata itd., koji su samo slušali muziku iz filma i to nekoliko dana prije nego što su uopće pogledali film, zabilježeni su izraziti osjećaji nelagodnosti zbog zvukova. Nelagodnosti nisu mogli verbalno objasniti, ali su svi bili složni u mišljenju da je ona povezana s muzikom u filmu. Svaki zaposlenik kina s kojim je vođen razgovor izjavio je da zna za druge kolege koji su se razboljeli nakon što su pogledali cijeli film – i to u rasponu od blage do izrazite mučnine i histerije.
Nastaviće se
Izvor: Z. Miliša i G. Nikolić
Нема коментара:
Постави коментар