понедељак, 8. септембар 2014.

Propast javnog morala

TROJANSKI KONj

Dragomir Sando navodi da nam je demokratičnost u trojanskom konju donela sve oblike moralnog zla, i narkomaniju, i homoseksualnost, i lažnu trgovinu i silne obmane i prevare: - Globalizacija dovodi do toga da se sve okreće kao rulet i može svako da je tumači sa mesta gde se kuglica zaustavi. Globalan pogled na svet podrazumeva oblik otvorenosti i razumavanja kroz savremenu viziju, ali nije podrazumevao rušenje vodoravne niti vertikalne dimenzije kulture, umetnosti, morala, nauke, progresa.

Zbog čega je javni moral u našem društvu pao na niske grane i šta je sve tome doprinelo?

Teolog Dragomir Sando tvrdi da su razlozi sunovrata heterogeni.

Depo svetskog đubreta, sličan onome kao kada smo automobile-olupine uvozili, i u moralnom i kulturnom smislu je identičan. U Evropi i svetu postoje razni nivoi etičkih kriterija, a mi smo, što svojom, što nametnutom voljom, širom otvorili kapije svojih gradova i sela i sve ono što je najgore iz drugih svetova svesrdno "uvezli" i prisvojili. Tako su se sreli posebno imajući u vidu mlade generacije: nezaposlenost i lenjost, sladak noćni život i neambicioznost, osećaj samoodgovornosti i odgovornosti naspram egoizma, izgubljenih aršina ponosa naspram pohlepe, laži, obmane, krađe...

Da bi se stanje popravilo, po mišljenju ovog teologa, neophodno je vraćati se izvornom dobru:

Stvarati i paralelno vraćati poverenja u istinske nastavnike, lekare, intelektualce, radnike. Nikada u istoriji nismo imali više školovanih ljudi, a okrenete li se oko sebe, sve problem do problema, od ekonomije, prava, privrede, industrije, tehnike, ljudskih prava... Mediji imaju neverovatnu moć. Ne treba uvek podilaziti mnjenju iz niskih pobuda, nego bi sve trebalo dovesti u funkciju zajedničke brige. Jedna stara pedagoška krilatica kaže: lakše je jednome svući desetoricu u blato, nego desetorici izvući jednoga iz blata.

Ostala je samo ljuska od javnog morala - kaže za "Novosti" teolog Dragomir Sando. - Javni moral u društvu srozan je na vrlo nizak nivo. Granice su se umnogome poremetile. Nekad se bar znalo šta je društveno neprihvatljivo ponašanje.

Sando navodi da ljudi koji rade u obrazovanju, u kulturi, imaju ulogu u javnom životu, narodne vođe su i duhovnici i imaju "obavezu više" od običnog građanina da čuvaju usmene i pisane kriterijume života. Oni, ističe naš sagovornik, svesno ili ne, oličenja su svih vidova života za mnoge koji im "gledaju u leđa" i u njima traže orijentire u komplikovanom i teškom vremenu.

Sando spas vidi i u našoj tradiciji i kaže da još uvek ima mnogo toga dobroga u našem narodu.

Tradicija je čudo! Uvek nas vrati dobru kad god pomislimo da nas više nema - optimistično zaključuje.


Slobodan Antonić ističe da javni moral određuje elita, odnosno grupa ljudi koja je na ključnim pozicijama, ne samo u politici nego i u ekonomiji, medijima, na fakultetima...

Problem nastaje u dva slučaja - sama elita napušta norme i to se reflektuje i na javni moral. I drugo, kada imate deo elite koji, u stvari, živi po drugačijim pravilima od onih koja su proglašena za normalna. Kada elita krši norme, onda ona ili to negira ili kaže: jesam, pa šta. To dovodi do revizije normi - pojašnjava Antonić.

Teolog Sando ocenjuje da su žig našeg vremena interes i lagodnost života i oni potiru sve barijere.

Malo je onih koji bi odoleli iskušenjima zloupotreba položaja i društvenog statusa. Znamo da je u istoriji uvek bilo nastranosti i društvenih deformacija, ali su moralne lestvice za skok uvis bile visoko uzdignute - podseća Sando.

Kada je reč o zloupotrebi položaja, kao jednom od većih moralnih problema u našem društvu, Antonić kaže da je toga bilo i u komunizmu, i za vreme Miloševića, i u vreme DOS, ali da niko nije rekao - nema veze što se, na primer, krade, a sada - odjednom se smatra i javno govori da to "nije ništa strašno".

Ovakvo društvo prvo sve svede na zakon, a onda napusti i zakon.

Na našu nesreću, sve što je duboko nemoralno, a nije obuhvaćeno merama zakona, postaje opravdano i moguće. Nepisani zakon ljudskog uma, svesti i savesti, kao i zakon srca, ostaju na marginama života. Drugim rečima, sa pravom je rekao umni hrišćanski etičar da se danas nalazimo na smetlištu moralne civilizacije - kaže Sando.

A šta je uticalo na toliki pad morala? Ekonomska kriza, ratovi, tranzicija, trčanje za zapadnim vrednostima...

Profesor sa Filozofskog fakulteta u Beogradu Slobodan Antonić kaže da se poznatim "slučajem ministra" koji ne vidi u čemu je problem da javnost "upozna" i sa svojom ženom i sa "svojom devojkom", šalje poruka da je bračna vernost prevaziđena, da je najvažniji hedonizam - da se čovek dobro oseća i da je "ljubav" najvažnija:

Kaže se da je izdaja žene prvi korak ka izdaji otadžbine, ali danas se i izdaja države relativizuje, pa se postavlja pitanje da li je bilo šta što se učini - izdaja, kaže Antonić.

Zloupotreba službenog položaja je, prirodno, svakodnevica. Skandala ne manjka ni u drugim društvenim sferama - školstvu, sudstvu, zdravstvu, kulturi... Ali, to je samo dio, i to benigniji, "dostignuća" političke elite, jer se čak i premijer odnosi prema državi sa jasno naglašenom neodgovornošću, poziva na kršenje Ustava, koji bi za njega trebalo da bude Sveto pismo i javno se saglašava s prekrajanjem granica kojima bi on trebalo da bude najodsudnija odbrana...

Srbija danas ima državnika koji negira Ustav, u čijem donošenju je vrlo aktivno učestvovao, po kome je došao na vlast a i usred istorijskih pregovora o statusu oko 15 odsto teritorije svoje države: "Pričane su bajke", kaže on. "Lagalo se da je Kosovo naše, pa je to čak ozvaničeno i Ustavom", objavljuje vodeći pregovarač srpske države, ovlašćen od Skupštine, Vlade, predsednika države da zastupa interese zemlje u pregovorima od najvišeg nacionalnog interesa. Pri tom nije rečeno na šta konkretno.

Možda na ovo: "Što se Kosova tiče naš ulog je već jako visok... Mi nismo večita moneta za potkusurivanje... U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini je nepovredivost granica pravo samo unutar zajedničke države, u Srbiji obrnuto. Albanska država na Kosovu, nastaje kao divlja gradnja. Jednog trenutka, vrlo brzo, reći će nam, skuplje je rušiti, lakše je legalizovati... A zašto je dopušteno da se nelegalno zida u prisistvu međunarodne zajednice", pisao je Đinđić 2002. u svojim beleškama.

Kulturolog Ratko Božović tvdi da je nevolja što je kod nas moral postradao na svim mestima, pa činimo drugima to što sebi ne bismo želeli.


JAVNI MORAL U SVETU

U Evropi je bez premca Silvio Berluskoni, koga godinama prozivaju zbog raskalašnih zabava, a afera sa jednom od zabavljačica - marokanskom plesačicom Rubi - koštala je Berluskonija braka. U Francuskoj je Nikolu Sarkozija uspešno nasledio Fransoa Oland, bar kada su afere u pitanju. Sarkozi, koji se odmah po stupanju na predsedničku funkciju, oženio sa fotomodelom i pevačicom Karlom Bruni, tokom mandata suočio se sa pitanjem - da li je on otac deteta ministarke Rašide Dati, koja je rodila devojčicu dok je bila na čelu Ministarstva pravde. Sadašnji predsednik Oland je pre nekoliko godina bio u ljubavnom trouglu s jednim ministrom iz Sarkozijeve vlade, jer su obijica bila u vezi sa sadašnjom Olandovom pratiljom Valeri Trivajler. Još se sećamo Bila Klintona i afere sa Monikom Levinski. Brojni američki senatori i kongresmeni su, takođe, optuživani za afere.




Нема коментара:

Постави коментар