"Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i ne-ustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas." - Petar Kočić
Danas ove dobro znane riječi nemaju isto značenje, tj. prosječan građanin smatra da je patriotizam prevaziđena kategorija i da se poštenje se ne isplati, a oni koji pokušavaju zadržati te vrline (kao što se nekada na to gledalo) niti su slobodni, niti neustrašivi. Ali, isto tako u ne treba se zavaravati ili obmanjivati javno mnjenje, govoriti im da su školski odbori važan organ upravljanja obzirom da je očigledno da se njihova uloga u školama formalizuje. Njihovo postojanje je samo puka formalnost, tačnije politika stranaka u RS i njihov odnos prema obrazovanju učinila je da to upravljanje bude formalan ili namjerno zanemaren u obrazovnom sistemu. Odbore često is-koriste vispreni pojedinci da im posluže kao paravan za razne manipulacije na relaciji škola-jedinica lokalne samouprave na čijem teritoriju se škola nalazi, izvlačeći novčana sredstva iz različitih fondova i budžeta. Zloupotrebljavajući ulogu školskih odbora i "svemoguću" funkciju direktora, jedini cilj takvih manipulanata je da se ostvari lična korist ili omogući drugima da to preko njih učine. Ako se rad i postojanje školskih odbora koristi isključivo u te i takve svrhe onda je bolje da i ne postoje takvi školski organi. Zloupotrebljavati postojanje i rad školskih odbora na takav način ne služi na čast nikome.
U današnje vrijeme, kada je poslovanje ostalih privrednih subjekata ugroženo, to predstavlja čin nekulture i neprofesionalnosti koju nijedna ozbiljna institucije ne smije sebi dozvoliti. Efikasnost i opravdanost rada školskih odbora odavno je dovedena u pitanje. Trošenje dragocjenog vremena članova školskog odbora dovodi do nekvalitetnog rada i kvari međuljuske odnose u javnim vaspitno-obrazovnim ustanovama. Ako su oni za nekoga samo formalan organ koji će potvrđivati odluke direktora i bez pogovora odobravati, a ne organ koji će ravnopravo odlučivati o smjernicama rada i upravljanja školom na strateškom nivou, onda je bolje da se takvi školski odbori raspuste i rukovođenje i upravljanje školom prepusti jednoj osobi čije će poslovanje biti jasno, uočljivo i bez paravana (koji lični interes pojedinca štiti skrivanjem iza kolektivne odgovornosti). Kvalitet rukovođenja i manipulacije će na ovaj način biti uočljive, a nadležne kontrolne institucije imaće jasnu sliku - moći će blagovremeno reagovati i spriječiti dalji pad kvaliteta obrazovnog procesa u školskim ustanovama.
Mnogi se pitaju šta je dovelo do pada kvaliteta obrazovnog procesa. Poznavajući organizaciju poslovnih sistema ili organizaciju bilo kojeg drugog uređenog sistema, recimo obrazovnog, znamo da on počiva na ljudskim resursima i njihovom kvalitetnom radu. Ako ljudi u školama nisu zadovoljni načinom kako se prema njima postupa i kako sistem funkcioniše neće biti entuzijazma u radu, motivacije i volje da se nešto unutar tog sistema unaprijedi. Sve to dovodi do pada produktivnosti, što opet direktno dovodi do kvaliteta nastavnog procesa u školama. A pad kvaliteta u našim školama je već evidentan, samo treba pogledati istinu u oči i preduzeti odgovarajuće korake da započeta erozija kvaliteta ne nastavi istim tempom ili se možda poveća.
Postoje dva puta u rješavanju problema: jedan put- dati veća ovlaštenja direktorima, a istovremeno raspustiti školske odbore; i drugi - dati veća ovlaštenja, odgovornost i slobodu odlučivanja školskim odborima koji će zajedno sa odgovarajućim prosvjetnim institucijama stvoriti strategiju izlazka iz postojeće situacije i omogućiti školskim ustanovama da što prije koriguju svoj rad u skladu sa poslovnim ciljevima. Sve lične ili stranačke interese treba eliminisati iz ovih strategija. Specifičnosti mnogih škola zahtijevaju razvijanje odgovarajućih strategija za svaku školu ponaosob, ali sve pojedinačne strategije moraju pratiti razvojnu strategiju sistema obrazovanja RS.
Pravno gledano, školski odbori trebaju biti iznad rukovodilaca u organizacionoj hijerarhiji ustanova, ali u stvarnosti to nije tako. Svaki direktor, prema određenim odnosima moći koje mu stoje na raspolaganju, ima nadpolovičnu većinu glasačkog tijela u školskim odbora kojima sugeriše i određuje za koga ili za šta treba da glasaju. Krize u školama nastaju, što vidimo i čitamo u raznim medijima, samo onda kada direktori izgube kontrolu nad većinom i dogodi se da budu smijenjeni preglasavanjem ili promjenjenom odlukom većine dojučerašnjih istomišljenika... A, sve to uvijek zbog nečijeg ličnog interesa.
Izvor: A.B.
