Politički marketing

           U politici i političkom životu, politički menadžment i marketing čine najbitniji segment. Uz pomoć političkog marketinga politički savjetnici koji pored kandidata i političkih partija zauzimaju važno mjesto u političkom marketingu, razvijaju i grade imidž političara koji će biti ciljno motivisani da stvore jaku državu koja građanima osigurava bezbjednost, transparentnu vlast koja se može smijeniti u slučaju da se  ne zalaže za viziju budućnosti građana i biračkog tijela.

            Politički marketing je naučna disciplina, koja se bavi marketingom političkih partija, marketingom društvenih organizacija, ličnim marketingom, te marketingom državne uprave. Kao naučna disciplina, politički marketing je interdisciplinaran jer predstavlja interspekciju između poslovne ekonomije, sociologije, organizacione teorije, političke nauke, menadžmenta i komunikacija. Kada je riječ o marketingu u politici on je usmjeren, kako Kotler kaže, na tržište birača i bavi se promocijom stranaka i kandidata. Marketing u politici orijentisan je na političko tržište, dok se političko tržište odnosi na političku javnost ili građane. Uloga političkog marketinga je da političarima prodaje javno mnjenje a biračima političare, a po svaku cijenu – mora se pobijediti.[1] On nije ništa drugo nego upravljački proces čiji je cilj da putem oblikovanja ponude i razmjene političkog proizvoda, koji ima neku vrijednost izraženu političkim programima, proda na političkom tržištu uz zadovoljenje interesa birača.  Da bi marketing bio efektivan on mora da bude prilagođen potrebama potrošača, da kreira određenu konkurentsku prednost, da njegovi elementi budu dobro kombinovani i da bude usklađen sa raspoloživim resursima,a sve u cilju ispunjavanja ciljeva marketinga. Marketing je proces kojim se planira i provodi stvaranje ideja, robe i usluga, određivanje njihovih cena, promocija i distribucija, da bi se ostvarila razmena koja će zadovoljiti ciljeve pojedinaca i orzanizacija.[2]

            Politički marketing je novija naučna disciplina marketinga koja podrazumijeva sistem postupaka unaprijed utvrđen za sve kampanje ili za sve političke kandidate. Nastao je iz bazičnog marketinga koji se bavi kreiranjem prednosti za potrošača materijalnih i nematerijalnih proizvoda,stvari ili ideja tako da podrazumijeva niz naučnih postupaka za promovisanje ideja.[3] Preduslov za primjenu koncepta marketinga i političkog marketinga predstavlja postojanje demokratskog uređenja države i pluralizma,odnosno postojanje više stranaka i interesnih grupa u državi.

            Kolijevku moderne političke komunikacije predstavlja SAD, ko dugogodišnji demokratski sistem sa opštim pravom glasa građana. Predizborna kampanja Frenklina Ruzvelta 30-ih godina prošlog vijeka, u kojoj je politički marketing vođen iskusnim savjetnikom odigrao  ključnu ulogu u ruzveltovoj pobjed, navodi se kao prelomni momenat  za pojavu i ravoj uloge političkog savjetnika u političkom makretingu kao naučnoj disciplini. Međutim, uopšteno je mišljenje da je politički marketing prvi put zvanično primijenjen tek u 50-im godinama prošlog vijeka. Razliku u tumačenju vremenskog perioda u kojem se politički marketing prvi put pojavljuje na političkoj sceni možemo objasniti činjenicom da je termin politički marketing relativno nov i da se u posljednje dvije decenije koristi u literaturi o političkim naukama. Politički marketing i odnosi sa javnošću stari su koliko i čovječanstvo. Još u vrijeme rimskog carstva odnose s javnošću predstavljali su natpisi na zidovima (Vox populi-glas naroda; Concordia civium, morus urbium-sloga građana-bedem gradova itd.) čija je osnovna svrha bila da stvori pozitivno mišljenje o državi i vođi. Politički marketing je aktivnost koja je nastala uslijed prodiranja marketinga na političku scenu i njegovom interakcijom iz mogućnosti da se upravlja putem plaćenih i neplaćenih informacija(oglasa). Nastao je kao posljedica shvatanja da se na političkom tržištu nalaze potrošaći, sadašnji i potencijalni članovi političkih partija,te nečlanovi-glasači čije povjerenje političkih partija ili političkih ličnosit treba da stekne, da pridobije birače za određenu političku ideju i politički program. Usluge koje proizilaze iz prava ljudi na javni izbor ( Engl. Public choice), razvijale su se paralelno sa razvojem teorije države i izbora pravila (ustav i zakoni);političke konkurencije (političke stranke, grupe, lobiji); izbornih i legislativnih pravila  (izborni sistemi, oblici parlamentarnog odlučivanja), odnosa politike i ekonomije, političkog predstavljanja, ponačanja birača, političara i državne administracije, postojanje svih oblika tržišta, a prije svega političkog tržišta, međunarodne integracije i stvaranje nadnacionalnih institucija itd [4]

            Postoje brojne definicije političkog marketinga, a zajedničko  im je to da sve nastoje da političkog kandidata i program organizacije, u svojstvu političkog proizvoda, približe potencijalnim glasačima i političkom tržištu sa krajnjim ciljem da osvoje političku vlast i održe se na vlasti u što dužem vremenskom periodu.

            Ukoliko se marketing, u svom najširem značenju, može definisati kao ekonomska aktivnost koja upravlja protokom roba i usluga od proizvođača prema potrošaču,onda se politički marketing smatra onom granom marketinga koja se bavi promocijom stranaka i kandidata. Onaj dio marketinga koji se bavi ličnošću naziva se personalni ili lični marketing. [5]

            Iza pojma politički marketing stoje sljedeći elementi:

• -        promocija političkih ideja, vrijednosti, programa i političkih subjekata u politici;
• -        promotivno političko komuniciranje;
• -        mobilizacija političke javnosti;
• -        osiguravanje javne potpore nekoj političkoj osobi;
• -        oblikovanje imidža političara;
• -        dizajniranje politike;
• -        politička manipulacija;
• -        političko uvjeravanje;
• -        tehnike upravljanja ljudskim ponašanjem u politici;
• -        izborni marketing.

            Politički marketing je sveobuhvatan i kompleksan proces istraživanja tržišta; kreiranje vlastitog političkog proizvoda i njegovo prilagođavanje političkom tržištu kao i sistemski proces djelovanja na tržište kako bi se upravo određeni politički proizvod prihvatio.

Politički marketing i politički sistem

            Politički marketing je skup analitičkih, kreativnih i planskih akcija koje politički subjekt koristi kako bi obezbijedio što veću podršku sljedbenika i najšire javnosti u što efikasnijoj realizaciji političkih ciljeva, konkretnog političkog programa ili u osvajanju političke vlasti na parlamentarnim izborima.

U političkom marketingu potrebe se mogu izjednačiti sa interesima, želje sa preferncijama birača ili političkog tržišta i potrošnja kao zainteresovanost političkog tržišta za neki politički program. Na političkom tržištu prodaju se imidži kandidata i njihovi politički programi.

            Za  politički marketing karakteristično je i to da postoji samo u onim društvima gdje postoji pluralizam i demokratski poredak, gdje se koristi kao oružje u rukama političkih savjetnika koji trebaju da političare razviju i lansiraju na političko tržište, političare koji će biti ciljno motivisani da stvore jaku državu koja građanima osigurava bezbjednost, transparentnu vlast koja se može smijeniti u slučaju da se ne zalaže za viziju budućnosti, misiju kao razlog postojanja države i ciljeve kako je istaknuto u političkom programu s kojim je osvojila političku vlast. Prteduslov za postojanje političkog marketinga je nezavisnost medija i svijest političke elite da im je potrebna pomoć stručnjaka kao i interakcija socijalnog i političkog sistema

Primjena političkog marketinga

            Najčešći oblik primjene marketinga u plitici je izborni marketingg, koji se realizuje preko političkih kampanja sa ciljem da se ostvari pobjeda na izborima i da se politička partija što duže održi na vlasti.

            Politički marketing se može primijeniti na tri načina i to kao:[6]

    1)      Nediferencirani politički marketing- usmjeren na cijelo tržište;

    2)      Diferencirani politički marketing-usmjeren ka tačno određenim segmentima;

    3)   Koncentrisani politički marketing-politička stranka i njeni kandidati se obraćaju samo jednom tržišnom segmentu.

            Osnovni preduslov za primjenu koncepta marketinga,a time i plitičkog marketinga, kako sam već navela jeste postojanje demokratskog uređenja države koja podrazumijeva pluralizam, odnosno postojanje više političkih stranaka i interesnih grupa koje vrše pritisak u državi,kao i da građani mogu slobodno pristupiti tim strankama i grupama ili da osnuju svoje. Neophodnost  pluralizma proizilazi iz činjenice da demokratija u politici predstavlja konkurenciju.  Demokratija i marketing mogu se posmatrati u uskoj vezi.

Primjena marketinga u politici znači unošenje racionalnosti u političko djelovanje radi lakšeg postizanja političkih ciljeva, odnosno racionalno oblikovanje političkog djelovanja, simulacija i predviđanje događaja u politici. Demokratija podrazumijeva četiri generacije prava i slobode i to: građanska,  politička, ekonomska i socijalna prava, obuhvatajući i životnu sredinu. Takođe ona podrazumijeva i slobodu vjeroispovijesti,nacionalna i etnička opredjeljenja,upotrebu jezika, slobodu medija i štampe, slobodu građana, i ostalo što daje jednake mogućnosti svim građanima. Imajući u vidu da su se prvi oblici demokratije razvili u gradovima-od grčkog polisa preko izborne autonomije gradova u srednjem vijeku, možemo zaključiti da se demokratija razvija na samoupravi lokalnih zajednica.

            Postoji više podjela elemenata političkog marketinga od kojih ću navesti samo neke, koji će pomoći da definišemo relaciju između političkog tržišta i političkog parketinga. 

Osnovna podjela bi bila na : opšte; prema aktivnostima koje obuhvataju; i prema kompatibilnosti sa elementima bazičnog marketinga.

            Opšti elementi političkog marketinga dijele se na: [7]

      1)      Političko tržište

      2)      Političkog potrošača 

      3)      Politički proizvod

  Ø  Tržište u komercijalnom marketingu određuje na koji će način proizvod biti zamišljen. U oblasti politike nema tržišta u pravom smislu riječi ali se može govoriti o izbornoj-političkoj javnosti. Na političkom tržištu  sve aktivnosti su usmjerene na biračko tijelo, koje Galogaža M.naziva „izbornom klijentelom“ i istraživanja kojima se biračko tijelo nastoji kvantifikovati i kvalifikovati, odnosno kojima se nastoji proizvesti odgovarajuća segmentacija biračkog tijela.

  Ø  Potrošač na političkom tržištu je biračko tijelo, odnosno građani odgovarajuće životne dobi koji posjeduju zakonsko pravo biranja.  U našim uslovima politički potrošač je građanin sa napunjenih 18 godina, čiju pažnju treba privući i skrenuti njegov interes na odgovarajuće informacije koje se odnose na njegovu budućnost, budućnost njegove porodice, zemlje, regije, grada, ulice.[8]

  Ø  Politički proizvod se može definisati kao ideja kandidata, njegova pripadnost i sam kandidat. Za razliku od uslužnog proizvoda u ekonomiji koji je materijalan, politički proizvod je neopipljive prirode koji se determiniše na osnovu koristi koje se dobijaju korištenjem političke usluge (kulturne,socijalne,ekonomske,bezbjedonosne, razojne, itd.). Tražnju političkog proizvoda treba izazvati tokom političkih izbora,dok se za vrijeme vršenja političke vlasti upravlja procesom pružanja političke usluge.

            Na osnovu konkretnih aktivnosti u sklopu političkog marketinga, elemente možemo podijeliti na istraživanje političkog problema i potreba; pronalaženje finansijske podrške; promociju programa stranke;uspostavljanje dobrihh odnosa sa značajnim institucijama i slično.

            Naučnici tvrde da postoji ogromna sličnost između šest elemenata u ekonomskom i političkom marketingu,koje je zbog te sličnosti lako uporediti:

                           EKONOMIJA                           POLITIKA 

                           Tržište                                     - Politička javnost

                           Proizvod                                 - Ideje, program, kandidat

                           Potrošač                                 - Birač, građanin

                           Razlikovanja                           - Pozicioniranje

                           Prodaja                                  - Upoznavanje javnosti

                           Profit                                      - Rezultati izbora

            Pored navedenih šest elemenata moguće je dodati još tri elementa i to:  kompanija-politička stranka; udjel na tržištu-postotak glasova; potražnja proizvoda-izlazak na izbore.

            Utvrđivanje strategije predizborne kampanje podrazumijeva  izbor odgovarajućeg tipa kampanje, pozicioniranja stranke ili kandidata u odnosu na teme koje se pokreću u kampanji, kao i utvrđivanje opštih i posebnih okosnica kampanje i njihovo razvijanje u slogane,a sve u skladu sa izvornim ciljevima koje stranka ili kandidata žeći postići, odnosno stavovima i očekivanjima ciljanih grupa na čije se glasove računa. Izborna kampanja može se skoncentrisati na tri osnovna cilja:

·         Učvrstiti već postojeće biračko tijelo koje ne smije steći utisak da je zanemareno,zaboravljeno ili odbačeno;

·         Pridobiti neodlučne birače, dakle privući na svoju stranu birače koji još uvijek nisu donijeli odluku za koga glasati;

·         Probuditi sumnju u protivničkom biračkom tijelu što treba rezultirati dilemom za koga glasati.

            Prema komunikološkom i socijalno-psihološkom određenju kampanja je jednostavno komunikacija ili komunikacijski proces za koji važe temeljna pravila komuniciranja: ko kaže, šta kaže, kako kaže, kada kaže i kome kaže. Dakle za kampanju ili komuniciranje potreban je subjekt komunikacije, poruka, sredstvo i primalac poruke. Kampanja kao dio marketinga predstavlja svjesnu ljudsku aktivnost usmjerenu na neki cilj, odnosno korist.

            U politici je usmjerena na interes, a interes je jedna od bitnijih kategorija u politici. Političko komuniciranje kao kampanja mora se zasnivati na političkoj strategiji komuniciranja. Temelj kampanje je pojedinac kandidat ili stranka,koji treba biti priznato ime sa reputacijom, harizmatična osoba i dobar javni govornik. Kandidat treba imati dobar imidž. Oblikovani imidž kandidata predstavlja „privlačnu ambalažu“ koja prodaje kandidata na političkom tržištu. Nasupa li kandidat na televiziji mora imati neka praktična predznanja o oblačenju kao dijelu dobrog vizuelnog i marketinškog nastupa ali i o govoru tijela. Kandidat u tom smislu mora uskladiti govor s govorom tijela. Treba paziti na izraz lica, izbjegavati zabrinuti izraz, nabaciti smiješak. Sagovornika treba gledati u oči. Takođe su važne i geste ruku. Gestovi ne smiju prelaziti okvir zamišljenog televizora. Dalje treba voditi računa o načinu sjedenja, najbolje je nagnuti se malo naprijed ili izravnati leđa.  Kontrola glasa i izricanje poruke podrazumijeva da kandidat govori smireno, polako i razgovjetno i da uspijeva nadzirati jačinu,visinu i ton glasa.

            Jedan od elemenata strategije komuniciranja je određivanje teme političke kampanje koja mora biti povezana sa interesima glasača, te treba biti u skladu sa svim vidovima kampanje. Neophodno je temu koristiti tako da ona bude relevantna za javnost te da je povezana sa problemima o kojima se govori ili koji se pojavljuju u javnosti tokom kampanje. Tema daje kampanji ton i treba prožimati različite poruke koje kampanja šalje. Zbog toga je treba na vrijeme utvrditi i koristiti svaku priliku da bi se iznijela u kampanji.

            Vrijeme je bitan faktor u politici i u kampanjama. Izbor pravog vremena, trenutak otvaranja kampanje smatra se pravim političkim umijećem.  Krenuti prije vremena sa kampanjom ili odrediti predug rok ili kampanju na duge staze koja bi vremenski trajala nepregledno značilo bi ne poznavati psihologiju ličnosti i socijalnu psihologiju, odnosno ponašanje ljudi u društvu. Svaki čovjek i grupa mogu kratko vremena biti skoncentrisani na neki sadržaj. Velika količina poruka, ma kako one bile raznovrsne, ako se rastegnu kroz vrijeme ne mogu naići na učinkovit prijem publike. Tako da kampanja umjesto da postigne pozitivni efekat, islijed dekoncentracije pojedinca ili političke publike gubi pravi smisao i ne postiže cilj.

           U sklopu djelovanja političke stranke neophodno je definisanje političkog marketinga odnosno osnovnih globalnih ciljeva političkog angažmana određenog političkog subjekta. Političko komuniciranje političke stranke podrazumijeva prije svega dijagnostiku izbornog auditorijuma,kako bi stranka bila u mogućnosti da spozna temeljna htijenja različitih kategorija birača i da im na taj način prilagodi svoj izborni program. Zatim slijedi faza izbora sredstava kojima se postiže dobijanje publiciteta, odnosa s javnošću, s medijima, a sve u cilju što potpunije realizacije utvrđene strategije, predstavljanja kandidata i obezbjeđivanja podrške izbornog auditorijuma.

            Priča o političkom marketingu nema nikakvog smisla ako nije obezbijeđen minimum uslova za njegovu primjenu, a to su demokratski izbori koji su mehanizam postavljanja i mijenjanja stranaka na vlasti. Neopredjeljene birače preuzimaju one stranke koje nude najbolja rješenja, za koja garantuju da će ih implementirati u periodu vršenja vlasti.

Izvor: E. Huremović

---

[1] Mladen Mirosavljević, Odnosi s javnošću, Banja Luka, 2008.

[2] Nebojša Matić, Marketing, Banjaluka, 2010. str 17

[3] Galogaža M., (2006) Politički menadžment, Banja Luka; Panevropski univerzitet „Apeiron“ str. 13

[4] Galogaža M., (2006) Politički menadžment, Banja Luka; Panevropski univerzitet „Apeiron“ str 15

[5] Pusteto M. B., (1996.) Politički marketing, Beograd Clio, str.  11

[6] Izvor: Kolegij „Politika proizvoda i usluga: Politički marketing“ (2008), Osijek: Ekonomski fakultet

[7] Galogaža M.,(2006), Politički menadžment, Banja Luka, Panevropski univerzitet „Apeiron“ str. 21

[8] Ibidem, str. 24

Sublimirane poruke - sublimirana percepcija kroz medije ( 1. dio)

Uvod

Brzinu razvoja novih tehnologija u medijima je vrlo teško pratiti, pogotovo

kada je riječ o skrivenim tehnikama indoktrinacije, kao što su subliminalne

poruke. Usprkos brojnim istraživanjima o subliminalnoj manipulaciji koja se

provode u SAD- u još od sredine prošlog vijeka, literatura na srpskom jeziku

je vrlo oskudna.

Glavni cilj istraživanja je utvrđivanje postojanja subliminalnih tehnika u medijima

i medijskih manipulacija. U potrazi za izgubljenim identitetom čovjek

današnjice bježi od knjige i žive riječi, sve više postajući rob medijske propagande

koja servira konzumerističko-hedonistički stil života.

Kultura se sve više transformira u medijsku kulturu. Descartesova izreka,

ovdje je izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) u

današnjem se vremenu transformira u konzumeristčki slogan: Emo, ergo sum

(Kupujem, dakle postojim) ili u načelo Georgea Berkeleyja Esse est percipi (u

slobodnome prijevodu: Nešto postoji samo ako je percipirano – naravno interpretirano

u smislu važnosti prezentacije, a ne kako je to razumijevao Berkeley).

»Kralj« postaje potrošač (E. Hemingway u romanu »Sunce se ponovno rađa«).

U području ekonomije manipulacija potrošačima ima oblik reklame; u području

politike manipulacija biračima ima oblik indoktrinacije; u području slobodnoga

vremena manipulacija ima oblik industrije zabave. Zato po Cassireru

funkcija simbola nije ni podržavanje ni odražavanje, nego otkrivanje smisla

(ponašanja) i ljudske kulture.1

Posjedovanje stvari postaje mjerilo čovjeka. Najviše su djeca indoktrinirana

medijskim porukama kako postati bogat, moćan i slavan. Provode svoj život

želeći ostvariti ono što im medijski manipulatori određuju kao bitno, a što je

zapravo nebitno. Umjesto vaspitanja i neposrednog kontakta, djeci dajemo računar,

televizor ili mobilni telefon. Ekrani su postali kradljivci vremena. Sva recentna

istraživanja u svijetu i kod nas pokazuju da su djeca i mladi dnevno duže ispred

ekrana nego što su u školi. Zbog toga ne čudi činjenica da se naglo povećava

broj ovisnika o medijima, nasilnim scenama i manipulativnim sadržajima 2, a

razvojem globalizacije i inovativnih medija ulazimo u digitalnu kulturu.3

»Kada kupujemo automobil, mislimo da smo kupili prevozno sredstvo, ali u

stvari kupujemo simbol društvenog statusa…«4

Medijsko nametanje kupovine ovog ili onog proizvoda, favoriziranje nasilja,

seksualizaciju nasilja treba sistemski istraživati.5

Naučnici koji se bave istraživanjima na polju subliminalne percepcije slažu

se da je navedena tema intriganta. Usprkos brojnim otkrićima koja ukazuju

na efekte subliminalne percepcije, neki pojedinci i dalje tvrde da ovaj fenomen

uopšte ne postoji.6

1. Simbolička stvarnost

Sva područja ljudskog života (nauka, umjetnost, religija itd.) imaju svoje

simboličke sisteme koji čovjeku omogućuju da razumije, povezuje i organizuje

stvari u svijetu. Sve što doživljava i sve što ga okružuje, čovjek nastoji objasniti

simbolima.7 Ono što zovemo simbolom jest naziv, ime ili slika koja može biti

poznata u svakodnevnom životu, ali uz svoje značenje. To što je skriveno treba 

dekodirati. U suprotnom, o(p)staje neodređeno, nepoznato ili skriveno od nas.8 

Upravo zbog skrivene dimenzije subliminalnih poruka nužno je poznavati uloge 

znakova i simbola, jer se jedino na taj način možemo zaštititi od manipulativnih

sadržaja.9 Simboličko značenje nastaje putem interakcijskog procesa i dobiva

na funkciji djelovanja tek kada ga osoba upotrebi. Norveški diplomat Charung

Gollar je 2004. godine simbolički ukazao na glavne svjetske probleme oslikavši

ih na primjeru zastava osam zemalja (prikazanih u legendama), koje je nazvao

»Snaga zvijezda«. Glavne probleme država je sublimirao u bojama zastave svake

pojedine države, koristeći podatke Amnesty Internationala i UN-a. Poigrao

se sa simbolima svake pojedine zemlje, što su mnogi shvatili kao nacionalnu

uvredu ili markentišku manipulaciju. Za svaku zastavu označio je u legendi

količinu problema (u boji) aludirajući na najaktualnije teme, kao što su socijalne

nejednakosti u Brazilu, ekspanzija trgovine drogom u Kolumbiji, količina

nasilja nad ženama u Africi, neupućenost građana u Sjedinjenim Američkim

Državama glede rata u Iraku, AIDS-a i malarije u Angoli itd. Ovaj njegov rad je predložen

za Nobelovu nagradu iz područja političkog marketinga.10

Budući da simboli osiguravaju interakciju u društvu, čovjek modifikuje njihovo

značenje i na taj način se prilagođava svijetu, mijenja ga ili bježi iz svijeta

realnosti u svijet fikcije. Bježanje iz svijeta realnosti u svijet fikcije čini manipulativnu

ulogu simbola koju je za pedagoge posebno važno istražiti, jer djeca

doživljavaju i zatim djeluju zavisno o značenju koje pridaju nekom predmetu,

osobi ili događaju.

Da bi integrisani znakovi i simboli bili dekodirani, važna je uloga medijske

pedagogije.11 Simboli trebaju biti dekodirani da bismo se oduprli medijskim manipulativnim

uticajima.12 U vaspitanju i komunikaciji vrijednosti zauzimaju središnji

pojam, a znakovi i simboli u tome procesu imaju prvorazrednu ulogu.

Najveći problem kod dekodiranja čini značenje riječi – ne ono što je neko

rekao, nego što je to zapravo značilo. Dvije osobe ne mogu pridati precizno isto

kontekstualno značenje nekoj riječi. Značenja variraju između (sa)govornika,

pisca i publike.13 Popis subliminalnih učinaka na upečatljiv način pokazuje da

ljudi mogu biti programirani u skoro svaku konstrukciju grupne percepcije ili

slike koju stvaraju mediji. Grupno ponašanje se smatra mjerljivim i predvidljivim

na nivou statističke vjerovatnosti.14 Ljudi se ponašaju pod uticajem kognitivniih

i podsvjesnih mehanizama.15 Stanje svijesti jest samo malen fragment

svega onoga što je dostupno u našem pamćenju.16 Subliminalni podražaji su odgovorni

za ponašanja, raspoloženja, emocionalne reakcije, strahove itd.17 Tako je, primjer,

dokazano da negativne emocionalne reakcije izazivaju filmovi poput

Egzorcista i Teksaškog masakra motornom pilom. Producenti ovih filmova su

priznali da oba filma sadržavaju subliminalne podražaje.

Subliminalno ili podsvjesno naizgled funkcioniše kao skladište osnovnih,

vjerovanja i stavova, vrijednosti i motiva. Konrad Lorenz je, uz nasleđena

ponašanja, ubraja tu i osjećaj za pravdu (genetički usađene reakcije protiv socijalne

nepravde), moral i altruizam. Wilson kasnije dodaje još čitav niz drugih

naslijeđenih ponašanja i zaključuje da naslijeđene faktore, kao što je osjećaj

za pravdu, mogu nestati za desetak generacija, odnosno za dva ili tri vijeka.

Uslovljavanje ljudske podsvijesti kroz dostupnu tehnologiju može, za relativno

kratak period reorganizovati, promijeniti ili smanjiti naslijeđene predispozicije.

Takve promjene su bile vidljive u vrijeme nacizma u Njemačkoj i to sa

mnogo primitivnijom tehnologijom.18 Važnost političkih boja je ukorijenjena

duboko u ljudskoj povijesti. Crvena je ljubav, ali crveno i crno u kombinaciji

simboliziraju mržnju. Lingvisti etimološki označavaju boju crno s latinskim

sordidus, a odnosi se (i) na zabranjeno. Crno je boja tajnih organizacija koje

djeluju protiv državnih zakona. Crna i crvena su boje koje označavaju prijetnju

režimima vlasti. Crvena boja simbolično označava vatru i krv.19

U ljeto 2000. godine kandidat za predsjednika SAD-a George W. Bush je

bio optužen za korištenje sumnjivih tehnika tokom svoje kampanje. Jedna od

Bushevih televizijskih reklama koje su emitirane za vrijeme kampanje koristila

je subliminalne tehnike uslovljavanja izbora. U toj se reklami pojavljuje lice

njegovog protivkandidata Al Gorea, dok se na ekranu u više navrata pojavljuju 

bljeskovi riječi birokrati i demokrati. U jednom se trenutku pojavi lice Al Gorea, 

dok se istovremeno prikazuje riječ rats (pacov). Riječ se pojavila u sredini

ekrana, prekrivajući čitavi ekran i to vremenu od jedne tridesetine sekunde.20

Postoje i drugi dokazi za tehnike sublimisanog uslovljavanja. Krosnick, Betz,

Jussim i Lynn su svojim ispitanicima prikazali devet slajdova neke osobe na

kojima se osoba bavi nekim uobičajenim dnevnim aktivnostima. Ovim slajdovima

su prethodili slajdovi s raznim događajima: pozitivnim podražajima (npr. dijete s igračkom

Mickey Mouse) ili negativnim podražajima(npr. krvoločni morski pas). Ovi slajdovi su

prikazani vrlo kratko, oko 13 milisekundi. Kasnije je od ispitanika traženo da

daju procjenu o ciljnoj osobi. Ciljna osoba s prethodnim pozitivnim podražajima

procijenjena je od strane ispitanika kao bolja u odnosu na ciljnu osobu koja

je bila uparena s negativnim podražajima. Utvrđeno je da se ponašanja mogu

mijenjati i formirati kroz tehnike sublimisanog uslovljavanja.21

Nastaviće se....

1 E. CASSIRER, Ogled o čovjeku, Zagreb, Naprijed, 1978.
2 Z. MILIŠA i sur., Tamna strana ekrana, Varaždin, TIVA Tiskara, 2012.
3 Isto.
4 E. DICHTER, Motivating Human Behavior, New York, McGraw-Hill, 1971, 45.
5 W. B. KEY, Media Sexploitation, New York, New American Library, 1976.
6 A. DIJKSTERHUIS, H. AARTS, P. K. SMITH, The power of the subliminal: On subliminal
persuasion and other potential applications, u: R. Hassin, J. S. Uleman, J. A. Bargh (ur.), The
new unconscious, New York, Oxford University Press, 2006, 77.
7 Z. MILIŠA, M. TOLIĆ, N. VERTOVŠEK, Mediji i mladi, Zagreb, Sveučilišna knjižara,
2009.
8 C. G. JUNG, Čovjek i njegovi simboli, Ljubljana, Mladost, 1974.
9 Miliša i dr., Mediji i mladi...
10 Detaljnije o tome u Z. MILIŠA, Anarhizam – Prosvjedi – Odgoj. Anarhističke implikacije u
studentskim prosvjedima i odgoju, Split, Naklada Bošković, 2011, 32-36.
11 Z. MILIŠA i sur., Tamna strana ekrana...
12  Z. MILIŠA, M. TOLIĆ, Određenje medijske pedagogije s komunikacijskog aspekta, Medianali,
2 (2008) 4, 113-130.
13 W. B. KEY, The Age of Manipulation. The Con in confidence. The sin in sincere, Lanham,
Maryland Madison Books, 1989.
14  Isto.
15 W. B. KEY, Media Sexploitation, New York, New American Library, 1976.
16 W.B. Key, The Age of Manipulation...
17 W.B. Key, Media Sexploitation...
18 W.B. Key, The Age of Manipulation...
19 Unsere Fahnen sind schwarzrot... (15.11.2004) http://de.indymedia.org/2004/11/99047.
shtml (23.06.2013).
20 Dijksterhuis i dr., nav. dj.
21 Isto.

Gospodari novca

Dokumentarni film "Gospodari Novca" iz 1996 godine, priča nam priču o stvarnim ljudima koji gospodare novcem i samim tim i ekonomijom, pa i politikom, što nas neminovno dovodi do činjenice da ovi ljudi zapravo gospodare i nama i našim državama, vladama odnosno cijelim svijetom.

U ovome dokumentarcu ćete moći pobliže da se upoznate sa njima, njihovom istorijom i sa porijeklom njihovog izvornog kapitala. Ono što je najzanimljivije i što ovome dokumentarcu svakako pridodaje na važnosti jeste činjenica da je daleke 1996 godine kada je snimljen i kada je život u Americi bio zaista bezbrižan, unaprijed predviđano, odnosno nagovješteno da će doći do nove iscenirane ekonomske krize, što smo nešto više od decenije nakon toga, zaista mogli i da doživimo i vidimo a zapravo ta kriza još uvijek traje i baš sada smo njeni svjedoci. Dakle sasvim je jasno da se ovakve krize ne događaju slučajno, kao što je jasno da same države i ekonomije nemaju ništa sa njima, pa ih tako od dana kada su prihvatile da igraju po njihovim pravilima, ne mogu ni spriječiti ni zauzdati, jer su pravi tvorci i kontrolori ovih kriza, oni ljudi iz sjenki koji kontrolišu novac, a u ovom dokumentarcu ćete saznati ko su te porodice, tačnije 7 porodica u čijim se rukama nalazi svo bogatstvo ovog svijeta.

Film čak ide tako daleko da nudi sasvim dobar i moguć prijedlog za izlazak iz ovog suludog i grešnog monetarnog sistema koji će nas uskoro sve uvući u centralizovani svijet odnosno u Novi Svetski Poredak, iz koga poslije više neće biti lako izaći. Na žalost, iako je film još prije 18 godina ponudio rjesenje i upozorio nas na problem, pa čak i najavio ekonomsku krizu, sama činjenica da se ona ipak dogodila, kao i činjenica da i dalje živimo u tom istom sistemu, neminovno nas dovodi do zaključka da je čovečanstvo, na svu žalost već previše uvučeno u ovaj sistem i da su političari već previše korumpirani a ljudi (stanovništvo) i suviše nezainteresovani, da bi se ista promijenilo. Čak gore, iz ove krize nismo izvukli pozitivnu pouku, već i dalje dozvoljavamo bankarsko-finansijskoj eliti da nas vodi na isti način kao i do sada a to je da srljamo prema sve većoj centralizaciji, odnosno najverovatniji i sasvim izvjestan je kraj ove krize, ogledaće se u dodatnom povezivanju i stremljenju prema jednoj vladi, jednoj banci, valuti, religiji...

To se već može vidjeti i unutar same EU, gdje se već uveliko čuje da je jedini način da se ovakve krize spriječe to da se od EU formira jedna država i jedno administrativno tijelo koje će preuzeti kompletnu kontrolu nad unutrašnjim stvarim samih do tada "nezavisnih" država članica. Isto se dešava i u Sjevernoj Americi sa sporazumom NAFTA (NAFTA ili Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini), koji predstavlja sjevernoameričku uniju nalik EU. Ostaje neka nada, da će se ipak stvoriti mogućnosti za promjenu, ali na žalost, realnost nas zaista upućuje na to da je ova elita već sada zaista toliko moćna, da je gotovo nemoguće suprostaviti joj se, osim kada imate potpunu podršku velike većine stanovništva koja je spremna da stane iza vas (primjer Mađarske), a očigledno je da do takvog jedinstva kod većine država nikada neće doći, jer i sami ljudi su umorni, zamoreni svakodnevnicom i svojim problemima, i oni ne traže rješenje za svjetske probleme, već čekaju i mole se da ih njihove "u narodu popularne" i korumpirane vođe spasu, a upravo to će im ta elita i ponuditi. Oni koji im se ipak suprostave i dovedu ih u veliki rizik, najverovatnije će biti ućutkani (na ovaj ili onaj način), čemu smo i do sada bili svjedoci a osjetili smo to i na svojoj koži, više nego jednom. Širite svoja saznanja o ovom i pomozite drugima da i oni sagledaju širu sliku. Ne dozvolite da mediji i političari koje kontroliše finansijska elita u potpunosti upravljaju vama i vašim životima. Sačuvajte sebe, svoj razum, porodicu, vjeru i dušu.

Na kraju, svi smo u istom loncu a sve je to moralo da se desi kad tad...


Link do prvog dijela filma: http://vimeo.com/32836061 

Link do drugog dijela filma: http://vimeo.com/33187455

Kreativno razmišljanje

Kreativno razmišljanje – 12 stvari koje bi vrijedilo usvojiti

Ovo nas nisu učili u školama. I zbog toga imamo vrlo usku definiciju kreativnosti, posve pogrešnu, a sami za sebe najčešće ne mislimo da smo kreativni. No, stvari stoje sasvim drugačije…

1. Vi jeste kreativni. Umjetnik nije posebna osoba, svako od nas je posebna vrsta umjetnika. Svako od nas je rođen kao kreativni, spontani mislilac. Jedina razlika između ljudi koji su kreativni i onih koji nisu je u njihovom vjerovanju. Kreativni ljudi vjeruju da su kreativni. Ljudi koji vjeruju da nisu kreativni, jednostavno to i nisu. Jednom kada usvojite određeni identitet i skup vjerovanja o sebi, zanimaće vas istraživanje onih vještina koje su potrebne da bi taj identitet i vjerovanja izrazili. I zato ljudi koji vjeruju da su kreativni postaju kreativni. Ako vjerujete da niste kreativni, nemate potrebe naučiti kako postati kreativni, pa zato to ni ne postajete. Zapravo, vjerovanje da niste kreativni predstavlja opravdanje za to da ne biste probali i pokušali bilo što novo. Kad vam neko kaže da nije kreativan, tada u stvari pričate s nekim ko nema interesa i ko ne želi uložiti bilo kakav napor kako bi postao kreativan mislilac.

2. Kreativno razmišljanje je rad. Trebate imati strast i odlučnost da bi se upustili u proces stvaranja novih i drukčijih ideja. Potom trebate imati strpljivosti kako bi istrajali usprkos svih nepovoljnih okolnosti. Svi kreativni geniji mnogo rade, strastveno rade, i stvaraju nevjerojatan broj ideja, od kojih je većina loših. U suštini, više su loših pjesama napisali slavni pjesnici nego oni manje slavni. Thomas Edison je stvorio 3.000 različitih ideja za sistem osvjetljavanja prije nego je provjerio njihovu praktičnost i ekonomičnost. Wolfgang Amadeus Mozart je tokom svog kratkog kreativnog života napisao više od 600 muzičkih djela, uključujući 41 simfoniju i nekih 40-ak čudnih opera i misa. Rembrandt je stvorio oko 650 slika i 2.000 crteža, a Picasso je napravio više od 20.000 djela. Shakespeare je napisao 154 soneta. Neki su bili vrhunski, neki nisu bili ništa bolji od onih koje su njegovi savremenici mogli napisati, a neki su bili baš loši.

3. Morate proći kroz proces postajanja kreativnim. Kada stvarate ideje, nadograđujete neurotransmitere povezane s genima, koji se uključuju i isključuju kao odgovor na to što mozak radi, a koji reaguju na izazove. Kada prolazite kroz proces pronalaženja novih ideja, stimulišete energijom svoj mozak povećavajući broj veza između neurona. Što više vremena pokušavate doći do novih ideja, to je vaš mozak aktivniji, pa postajete sve kreativniji. Ako želite postati umjetnikom i ako tada svaki dan naslikate jednu sliku, postat ćete umjetnikom. Možda nećete postati Vincent van Gogh, ali postat ćete veći umjetnik nego oni koji nisu nikad probali.

4. Vaš mozak nije računar. Vaš je mozak dinamički sistem koji razvija svoje obrasce aktivnosti a ne izračunava ih poput računara. Mozak se razvija kroz kreativnu energiju povratnih informacija iz iskustava, bilo da su onih realnih ili fiktivnih. Možete stvoriti iskustvo, doslovno ga kreirati pomoću mašte. Ljudski mozak ne može razlikovati između stvarnog iskustva te živopisno i detaljno zamišljenog iskustva. Ovo otkriće je ono što je omogućilo Albertu Einsteinu da napravi svoje misaone eksperimente sa zamišljenim scenarijima koji su doveli do njegovih revolucionarnih ideja o prostoru i vremenu. Jedan dan je zamislio, na primjer, da se zaljubio. Tada je zamislio da je ženu u koju se zaljubio sreo dvije sedmice nakon što se zaljubio. To je dovelo do njegove teorije o neuzročnosti. Isti je proces stvaranja iskustava omogućio Waltu Disneyu da oživi svoje fantazije.

5. Ne postoji samo jedno pravo rješenje. Stvarnost je neodređena. Aristotel je rekao da postoji A ili ne-A, ali da ne može istovremeno biti oboje. Nebo je plavo ili ne-plavo. To je crno-bijelo razmišljanje jer nebo ima milijarde različitih nijansi plave. Zraka svjetlosti je talas ili nije talas (A ili ne-A). Fizičari su otkrili da svjetlost može biti i talas i čestica, zavisno o gledištu posmatrača. Jedina sigurnost u životu je nesigurnost. Kada pokušavate doći do ideja, ne cenzurišite i ne prosuđujte ih odmah kada se pojavljuju. Ništa ne ubija kreativnost kao što to radi autocenzura vlastitih ideja dok se još stvaraju. Razmišljajte o vašim idejama kao o mogućnostima i stvarajte ih što je više moguće prije nego odlučite koje ćete odabrati. Svijet nije crno-bijel. Svijet je siv, tačnije sa mnogo nijansi sive.

6. Nikad nemojte ostati na prvoj dobroj ideji. Uvijek težite naći bolju ideju od prethodne i nastavite sve dok ne nađete još bolju. 1862. godine, Phillip Reis je pokazao svoj izum kojim je mogao poslati muziku putem žice. Bio je još daleko od unapređenja svog izuma u telefon koji bi mogao prenositi govor. Svi telekomunikacijski stručnjaci u Njemačkoj su ga odgovarali od izrade bilo kakvih poboljšanja, jer su govorili da je telegraf dovoljno dobar, i da nitko neće kupiti niti koristiti telefon. Deset godina kasnije, Alexander Graham Bell je patentirao telefon. Spencer Silver je razvio ljepilo za 3M koje se dobro držalo za objekt, ali se isto tako moglo lagano odlijepiti. Prvo se reklamiralo kao ljepilo za oglasne ploče tako da bi se ploče mogle jednostavno prenositi s mjesta na mjesto. No, tržište to nije prihvatilo. Silver nije odbacio ideju. Jednog je dana Arthur Fry, još jedan zaposlenik 3M-a, pjevao u crkvenom zboru kad mu je marker za knjigu ispao iz knjige himni. Fry je namazao svoje markere Silverovim ljepilom i otkrio da ostaju na svom mjestu, a mogli su se odlijepiti bez da su oštećivali stranice. I tako su nastali samoljepivi papirići za poruke. Thomas Edison je uvijek pokušavao skakati s jedne ideje na drugu. I tako je prebacivao svoj posao s telefona (prenošenje zvuka) na fonograf (snimanje zvuka), a na kraju na pokretne slike (snimanje slika).

7. Očekujte da će stručnjaci biti negativno nastrojeni. Kako se neko više specijalizira i postaje veći stručnjak, tako se njegov mentalni sklop zapravo sve više sužava, te se sve više fokusira na potvrđivanje onoga u što vjeruje kao da je to apsolutno znanje. Kada se suoči s novim i drukčijim idejama, fokus takve osobe će biti na usklađenosti s vladajućim pravilima i standardima. Jesu li takve ideje usklađene s onim što zna da je ispravno? Ako to nije tako, stručnjaci će utrošiti sve svoje vrijeme na dokazivanje i objašnjavanje zašto to ne može biti tako i zašto to ne može funkcionisati. Oni neće tražiti načine kako bi stvar profunkcionisala jer bi to moglo pokazati da ono što oni smatraju da je apsolutno uopšte nije tako. I to je razlog zašto je svaki stručnjak za dostave u SAD-u prognozirao siguran neuspjeh kad je Fred Smith osnovao Federal Express. Uostalom, rekli su, da je takav sistem dostava izvodiv, Post Office (nacionalna pošta) ili UPS bi ga već odavno uveli.

8. Vjerujte svojim instinktima. Nemojte  dozvoliti da vas obeshrabre! Albert Einstein je bio izbačen iz škole jer je njegovo ponašanje imalo negativan učinak na ozbiljne učenike; nije prošao na prijemnom ispitu za univerzitet i morao je godinu dana ići u trgovačku školu prije nego se napokon upisao; i bio je jedini u svojoj klasi koji nije dobio mjesto predavača jer ga nijedan profesor nije htio predložiti. Jedan od profesora je čak rekao da je Einstein “najljenji pas” kojeg je univerzitet ikad vidjeo. Beethovenovim roditeljima je bilo rečeno da je on preglup da bi bio kompozitor. Kolege su Charlesa Darwina nazivale “budalom” i njegov rad “eksperimentima jednog luđaka” kad je radio na svojoj teoriji biološke evolucije. Walt Disney je sa svog prvog posla u novinskoj redakciji bio otpušten jer mu je “nedostajalo mašte”. Thomas Edison je imao samo dvije godine formalnog obrazovanja, bio je potpuno gluh na jedno uho i imao velikih poteškoća sa sluhom na drugom, bio je otpušten sa svog prvog posla kao dostavljač novina i kasnije je također dobio otkaz s rada na telegrafu; a ipak je postao najpoznatiji pronalazač u istoriji SAD-a.

9. Ne postoji nešto tako kao neuspjeh. Kad god pokušate nešto napraviti i ne uspijete, to nije neuspjeh. Naučili ste da nešto ne radi. Uvijek se zapitajte “Što sam naučio o stvarima koje ne rade?”, “Može li mi to objasniti nešto što je dosad bilo neobjašnjeno?”. Kad god vam neko kaže da nikad nije napravio grešku, to sigurno znači da pričate s osobom koja nikad nije pokušala nešto novo.

10. Ne vidite stvari onakvima kakve one stvarno jesu; vidite ih onakvima kakvi ste vi sami. Interpretirate vlastita iskustva. Sva iskustva su neutralna. Ona nemaju značenje. Vi im dajete značenje izabranim načinom interpretacije. Ako ste sveštenik, svugdje ćete nalaziti dokaze o Božjoj prisutnosti. Ako ste ateist, u svemu ćete vidjeti odsutnost Boga. IBM je opazio da niko u svijetu nema personalni računar i to je tumačio to kao zatvoreno tržište i da tu nema poslovne prilike za njih. Dvojica koja su ispala s fakulteta, Bill Gates i Steve Jobs, su vidjela istu stvar, i vidjela veliku priliku. Jednom je Thomasu Edisonu prišao pomoćnik dok je ovaj radio na niti za sijalicu. Pomoćnik ga je upitao zašto ne odustane, “Ipak niste uspjeli već 5.000 puta.” Edison ga je pogledao i odgovorio da ne razumije što ovaj misli pod neuspjehom jer, rekao je dalje, “otkrio sam 5.000 stvari koje ne rade.” Vi stvarate svoju realnost izborom načina na koji interpretirate svoja iskustva.

11. Uvijek pristupajte problemu poštujući njegove uslove. Ne vjerujte svojoj prvoj viziji nekog problema jer će biti previše "obojena" vašim uobičajenim načinom razmišljanja. Uvijek gledajte na probleme s više strana. Uvijek se sjetite da genije nalazi viđenje koje još niko drugi nije primijenio. Potražite drukčije načine gledanja na problem. Opišite problem nekoliko puta koristeći različite riječi. Postavite se u ulogu neke druge osobe i pogledajte kako bi ona vidjela problem; na primjer kako bi neki problem vidjeli Jay Leno, Pablo Picasso ili George Patton? Naslikajte svoj problem, izradite model ili čak skulpturu svog problema. Prošetajte i potražite stvari koje metaforički predstavljaju problem i potrudite se naći vezu između tih stvari i vašeg problema (Na koji način je razbijeni izlog poput vašeg problema u komunikaciji s učenicima?). Pitajte svoje prijatelje ili nepoznate strance kako oni vide vaš problem. Pitajte dijete. Kako bi ga 10-godišnjak riješio. Pitajte djedove i bake. Kada promijenite način na koji gledate na stvari, stvari koje gledate se mijenjaju.

12. Naučite razmišljati nekonvencionalno. Kreativni geniji ne razmišljaju analitički i logički. Konvencionalni, logički i analitički mislioci su isključujući mislioci što znači da isključuju sve informacije koje nisu vezane za problem. Oni traže načine kako eliminirati mogućnosti. Kreativni geniji su uključujući mislioci što pak znači da oni traže načine kako uključiti sve, uključujući i stvari koje su različite i potpuno nepovezane. Stvaranje asocijacija i veza između nepovezanih i različitih stvari je način na koji oni potiču obrasce drukčijeg razmišljanja u svom mozgu. Ti novi obrasci vode ka novim vezama koje im omogućavaju drukčiji način fokusiranja na informacije i drukčije načine interpretiranja onoga na što se fokusiraju. Tako se stvaraju originalne i zaista neobične ideje. Albert Einstein je jednom primijetio “Mašta je važnija od znanja. Jer znanje je ograničeno na sve što trenutno znamo i razumijemo, dok mašta obuhvata cijeli svijet, i sve ono što će ikad biti dostupno znanju i razumijevanju.”

I konačno, kreativnost je paradoksalna. Kako bi stvarala, osoba treba imati znanje, ali zaboraviti na znanje; treba vidjeti neočekivane veze između stvari, ali ne imati mentalnu zbrku u glavi; treba raditi marljivo, ali provoditi vrijeme ne radeći ništa dok se informacije inkubiraju; treba stvarati mnoštvo ideja, od kojih je većina beskorisna; treba gledati na neku stvar kao i svi drugi, ali vidjeti u njoj nešto drugo; treba željeti uspjeh, ali prigrliti i neuspjeh; treba biti ustrajna, ali ne i tvrdoglava osoba; treba slušati stručnjake, ali i znati kako ih zanemariti.

Izvor: Psychology Today; autor: Michael Michalko