Konačno ISTINA o situaciji u RS, pa
makar i na Frontalu, kad ne moze na javnom servisu i drugim televizijama.....
Opozicione stranke u Republici Srpskoj godinama vode negativnu kadrovsku politiku.
Na ključna mjesta dovode ljude ne shodno kriterijima sposobnosti, etičnosti i
ličnog integriteta, nego one koji
poltronišu liderima i koji su nesposobniji od tih istih lidera, a da ovima
nikad ne bi bila ugrožena predsjednička fotelja u stranci. Takvim
ponašanjem uspjele su da naprave otklon
između sebe i onih ljudi koji zaista vrijede u ovom društvu.
Takva praksa
objašnjava zbog čega SDS, PDP, NDP i radikali godinama ne mogu da profilišu
niti jedno novo i realno kvalitetno lice. I ne samo to: ove stranke nisu uspjele niti da motivišu one
neopredjeljene, koji ne izlaze na izbore, da izađu na glasanje i glasaju za
nešto alternativno, nešto drugačije. Jer, nesporno je da postoji ogroman broj
ljudi koji na izbore ne izlaze jer misle
da su svi isti i da nemaju za koga da glasaju. Svojim ponašanjem opozicioni prvaci im daju za pravo.
Tako je, primjera radi, Ognjen Tadić svojim nastupom u TV duelu sa Miloradom
Dodikom uspio zadržati po strani dobar dio onih koji su bili planirali da
glasaju za njega.
S druge strane, opozicione
stranke pokušavaju da kompenzuju tu svoju neinventivnost sklapanjem
predizbornih saveza sa potpunim političkim marginalcima i ljudima krajnje
sumnjivih etičkih referenci. Tako je Dragan
Čavić već dva puta uspio da u parlament Republike Srpske uvede ljude koji
su mu odmah po konstituisanju skupštine okrenuli
leđa i pristupili klubu vladajućeg SNSD-a. 2010. godine to je bila izvjesna
gospođa iz Bratunca, ovaj put to je Vojin Mitrović iz Bijeljine. I da li je bilo ko postavio pitanje
Draganu Čaviću oko njegove odgovornosti što i oni glasovi koji su bili
apsolutno protiv Dodika-na kraju mimo volje tih glasača opet pređu Dodiku?
Da li će Dragan Čavić da položi račune (opozicionoj) javnosti? Da li će nam
Dragan Čavić objasniti šta je to kvalifikovalo Vojina Mitrovića da dobije
mjesto na listi? Koji su to njegovi rezultati, uspjesi, moralne prednosti?
Ili, da li će Mladen
Bosić da nam objasni zbog čega je dao kompenzacioni mandat Iliji Stevančeviću i
time, ispostavilo se, oduzeo vlast Savezu za promjene i predao je u ruke
Milorada Dodika? Ko je Ilija Stevančević? Ko su uopšte ljudi na listi SDS-a? Šta su to oni ostvarili u
životu? Da li je bilo ko spreman da se kladi da još neko od njih neće napustiti
SDS i podržati vladu SNSD-a? Gdje je
tu odgovornost Mladena Bosića?
Potrebno je konačno
početi pričati istinu u ovom društvu: opozicione stranke, uostalom baš kao i vladajući SNSD, zatvorile su
vrata pametnima, čestitima i svima onima koji ne žele da izgube svoj lični integritet.
Zbog toga se i njima i nama i dešavaju papci, stevančevići, mitrovići i
ostala politička boranija. Sve se
svelo na poltronisanje, sitne interese i prevare. A što je i logično
ako u igri nema poštenja, obraza,
vizije. I tu leži ogromna
odgovornost Milorada Dodika, Mladena Bosića, Mladena Ivanića, Marka Pavića,
Petra Đokića, Dragana Čavića-svi oni su toliko dugo u politici, toliko dugo bez rezultata i bez bilo
kojeg novog imena da ostave iza sebe. Uspjeli su da ogade građanima i
samu pomisao na javni angažman i sad smo svi zajedno u problemu jer na ključna mjesta u državi dolazi
škart, dok ono što nam je kvalitetno gleda samo kako glavom bez obzira
da pobjegne iz zemlje.
A to je tragično.
Ono
što je svakako problematično koji god scenarij da se realizuje jeste činjenica
da u oba slučaja gube građani u Republici Srpskoj. Srpska je danas ekonomski, socijalno i politički-institucionalno
potpuno ugrožena i sad se kristalno jasno vidi koliko je lišena jasne i
odgovorne političke vizije. To je sasvim logično kad se zna da mi vizionarsku političku elitu nemamo i
da je nikad i nismo imali, nego da su se naše ključne stranke i političari
uvijek vodili samo idejom da se
nakače na budžetske jasle i da se okruže nesposobnim poltronima koji im ne bi
predstavljali opasnost da decenijama neprikosnoveno vladaju kako svojim
partijama, tako i zemljom u cjelini.
Sad su negativni efekti takve prakse došli na naplatu. Jedno jedino pitanje ostaje: imamo li kao društvo kapacitet
da iznjedrimo iz sebe odgovor na ovu situaciju, odnosno da li smo sposobni za
kreiranje alternativne političke ideje i koncepta?
Sve te platforme imaju zajedničke dvije ključne
stavke: pod broj jedan, prepune su
demagogije i praznih fraza koje ne znače ništa i ne obavezuju bilo koga
na bilo šta, i pod broj dva-ne
poznaju bilo kakvu konkretizaciju opštih mjesta, ne sadrže rokove i ne
posjeduju elementarnu unutrašnju koherentnost. Primjera radi, kako
mislite istovremeno da se zalažete za što brži ulazak u EU, odnosno ubrazvanje
evrointegracija, ali i za zaštitu domaćih proizvođača, odnosno dodatno
carinjenje proizvoda iz EU i zemalja obuhvaćenih CEFTA sporazumom? To dvoje
zaista istovremeno nikako ne ide. Ili, ako mislite da dodatno subvencionišete
domaću proizvodnju a da istovremeno smanjite zaduživanje zemlje i fiskalno
opterećenje građana i privrede-pa gdje ćete pronaći novac za te dodatne
subvencije?
Sve te
nelogičnosti i praznoslovlja nimalo ne brinu domaće političare. Na kraju
krajeva i zašto bi-pa oni lično nisu opterećeni niti jednim problemom sa kojim
se svako jutro budi i sa kojim svako veče ide u krevet prosječni građanin ove
zemlje. S druge strane, ono što se
naziva „akademskom“, „stručnom“ ili ko zna kakvom trećom javnošću u društvu
apsolutno ne pokazuje bilo kakvu spremnost da se kritički osvrne na nebuloze
koje političari serviraju medijima i građanima, i to zato što se nadaju da će
ih vlasti poput poslušnih ljubimaca pozvati i dati im pokoje ministarsko ili
savjetničko mjesto.
No, korumpirana
inteligencija i mediji zaslužuju jedan potpuno samostalan osvrt.
Dovoljno je na ovom mjestu reći da postoji jedno svešireće prožimanje politike, nevladinog sektora, medija, akademskog kruga i
krupnog biznisa koje prosto guta sve pred sobom i guši svaku mogućnost
alternativnog promišljanja, sistema i same ideje da je uopšte moguće živjeti u
jednoj zaista pravnoj i ekonomski prosperitetnoj državi, u kojoj postoji red i
poredak, u kojoj se vrednuju znanje i rad, a ne poltronstvo, veze i drugi
momenti koji nemaju dodirnih tačaka sa onim što bi trebao biti moralni kod
zajednice.
U takvom stanju stvari možemo i dalje da očekujemo
opštu inflaciju najbesmislenijih mogućih političkih sporazuma, najneprirodnijih
koaliranja, prelazaka preko svega i svačega samo da bi se partije, političari i prežvakani „intelektualci“ i
„biznismeni“ nakačili na državne jasle i budžete.
Sva postizborna dešavanja u zemlji išla su u prilog
prethodno navedenog. A ono što će se dalje zbivati samo će dodatno zgaditi politiku i uopšte javni angažman
svakoj pristojnoj osobi. No, pozitivna je stvar što je svojstvo svakog sistema da u samom sebi nosi klice sopstvene
propasti. Tako se nekako osjeća danas i kod nas-svi nekako vide da se
bliži kraj stanju stvari ovakvom kakvom ga poznajemo. Nešto se iza brda valja,
nešto krupno. To nešto ne mora nužno da znači i da je pozitivno-štaviše, moguće
je da nam se velika nevolja sprema.
U svakom slučaju, stvari ne mogu ostati vječno
ovakvima.
Rekapitulacija
Nije
trebalo da prođe mnogo vremena i događaja na političkoj sceni Republike Srpske
i BiH da se potvrdi tačnost svih analiza i predviđanja koja su objavljena na
Frontalu u posljednjih mjesec i po dana.
Prije svega, još prije samih izbora upozoravali smo na tragičnu činjenicu da niti jedna
stranka u Srpskoj ne nudi konkretne odgovore i pravilna rješenja na ključna
pitanja i probleme u kojima se naše društvo nalazi.
Da podsjetimo,
to su bila sljedeća pitanja:
1. Kako
riješiti problem penzija i uopšte socijalnih davanja u Republici Srpskoj?
2. Kakav
privredni model treba da definiše Republika Srpska u narednih 20 godina?
3. Kako
riješiti problem viška zaposlenih u javnoj administraciji?
Niti na jedno od ovih pitanja ni opozicija ni pozicija
u Republici Srpskoj nije ponudila konkretan i kvalitetan odgovor. To je bio jasan dokaz apsolutne
nespremnosti političara u poziciji i opoziciji da vode državu na pravilan način.
Razlog tome leži u činjenici da su godinama, pa i decenijama, oko sebe okupljali ne one najsposobnije i najstručnije,
nego najlojalnije i one za koje su smatrali da ne mogu ugroziti njihove lične
pozicije. Ta negativna
selekcija danas ima za
rezultat pogubnu činjenicu da mi kao društvo nismo izgradili ljude, mehanizme i
resurse koji nude odgovore na krizu. Odnosno, da smo prepušteni, bukvalno i metaforički,
poplavama i prirodnim stihijama da nas nose kako im volja.
S druge strane, Frontal je zajedno sa našim blogerima, nudio i novu viziju i rješenja kvalitativno drugačija od beznađa i
demagogije kojom nas je politička
oligarhija bjesomučno bombardovala za vrijeme predizborne kampanje. Nismo
htjeli da postanemo dio apatične mase, a pogotovo nismo pristali da budemo niti
nalik domaćim političarima koji nisu bili sposobni niti da nas kopiraju.
U takvoj situaciji bilo je potpuno logično očekivati
da će nakon izbora nastupiti
očajnička borba za fotelje i pozicije u vlasti. Jer, naše političare u (političkom) životu
održavaju jedino budžetske privilegije, ne koncepti, ne vizije, ne
programi-prosto, jer ih i nemaju. Iz tog razloga smo bili svjesni da će
političari iz Republike Srpske učiniti sve da dođu na vlast, a da je u takvom
sljedu događaja prosto logično da Bakir
Izetbegović postane ključni politički
lider u cijeloj zemlji, uključujući i Republiku Srpsku, jer od
njegove volje direktno zavisi koja će od partija iz Srpske na vlast a koja u
opoziciju. Ta činjenica jeste
poražavajuća po Srpsku, ali od naših političara, takvi kakvi jesu, ništa bolje
se i nije moglo očekivati od toga da ponize i sebe i nas „za šaku maraka“.
Takođe,prvi smo obavjestili javnost da vlasti u Srbiji pokušavaju
da direktno utiču na formiranje vlasti u Republici Srpskoj i BiH.
Znali smo na koji način i preko koga. Svega nekoliko dana nakon naše objave da
su socijalisti u Republici Srpskoj faktor preko kojeg zvanični Beograd pokušava
da dovede na vlast Savez za promjene, Mladen Bosić je ponudio Petru Đokiću da
bude novi premijer.
Bili smo svjesni i toga da Mladen Bosić nema više
izbora. On po svaku cijenu mora doći na vlast kako bi ostao na mjestu
predsjednika SDS-a. Postavili smo i direktno pitanje da li će Bosić podnijeti ostavku
ukoliko SNSD formira ponovo vladu i time ostane na vlasti uprkos
očajnim rezultatima koje je ostavio iza sebe u posljednjih osam godina.
S druge strane, prije gotovo mjesec dana naš kolumnista Nikola Savić je u svom
tekstu „Trojanski konj u SDS-u“ najavio ono što je
prekjuče bio hit dana: da SNSD ima kao džokera nekoliko poslanika iz SDS-a,
odnosno Saveza za promjene.
Isto tako, Frontal je otvoreno ukazivao i na brojne propuste, mane ali i na neke pozitivne rezultate
vladajućeg SNSD-a. Prvi smo po završetku izbora pokušali na
nepristrasan način da analiziramo stanje unutar i dalje najveće stranke u
Republici Srpskoj. Međutim, kako to obično kod nas biva, na dobronamjerne
kritike upravo su nam iz SNSD-a odgovorili uvredama i
neargumentovanim prebacivanjima koja nemaju uporište u činjenicama
nego ličnim frustracijama, a što je ponovo
potvrdilo svu bijedu i impotentnost političke scene u Srpskoj.
U svakom slučaju, Frontal će i dalje nastaviti da bude
drugačiji, inovativniji i svježiji od ostalih. Političarima i dalje ne
namjeravamo da idemo „niz dlaku“, bilo da je riječ o onima na vlasti ili u
opoziciji. S druge strane, nikad nismo i nećemo se baviti ličnim uvredama i
diskvalifikacijama. To nije nivo Frontala i neće niti biti. Uskoro će naši
čitaoci moći da budu svjedocima određenih inovacija kad je Frontal u pitanju, a
sve u cilju dalje afirmacije onoga što je ideja našeg portala od početka:
Frontal kao vjesnik i promoter bolje i drugačije Srpske.
Redakcija Frontala
